My zyvem u dyvnyi chas
Nadzvychayno strashnyi bez prykras
Kozen z nas chocha by raz
Opuskaye na vodu barkas

Pryspiv:
Ty nam prydumala ostriv
Prekrasnych lyudey i shchaslyvych tvaryn
Nam tak z toboyu ne prosto
Potrapyt' v edem, adze my ne odni

Ya by vsich z soboyu vzyav
I trymav by u kozniy ruci
Ale yich, mabut', na zal,
Ye u mene vs'oho lyshe dvi

Pryspiv

Ya b ne zmih vas tut lyshyt'
A samomu zletit' v nebesa
I tomu v cyu samu myt'
Ya iz vamy lyshayusya sam

Pryspiv