Nedaleko mlyna stala sya novyna,
Scharuvala divchinonka bohackoho sina.
Yak ona ho charuvala, klykala do hati,
Pryidy, pryidy, moi mylenkyi, shtosy ty mam daty.
A pryshol on do yei hati, dobrii den zelaye,
A ona mu do pohara vyna nalyvaye.
Do yednoho vyna, do druhoho pyva,
Pyize-pyize, moi mylenkyi, bo ya uz vipyla.
Pyi ze ti z yednoho, ya budu z druhoho,
A moze-s ti navaryla trutyzni do neho.
Chybal bim ya hlupa bila, rozumu ne mala,
Zebi-m svomu mylenkomu trutyznu davala.
Pryshol Vanco do domonku, sil soi kolo stola,
Maty sya ho zapitala, hdes bil sinu vchera?
A bil ya tam u Marysi, v Marysinoi hati,
Dala meni pohar vyna, mushu umyraty.
Ushii ti mni, mamus moya, biluyu sorochku,
Ne proklynai mamco moya, moyu frayerechku.